Čuda ostaju tamo gdje su se i dogodila...
U svibnju 2010. navršilo se punih 11 godina od pojave prve stigme u obliku križa na čelu tada 28-godišnjeg svećenika na kapelanskoj službi u Novalji na otoku Pagu.
Knjiga Borisa Palčića Caskina otkriva kako je započela priča o vlč. Zlatku Sudcu kojeg je služba odvela iz Novalje, ali ostat će upamćeno da je svoje javno djelovanje započeo upravo u tom gradu gdje mu se pojavila i prva stigma. Autor obrazlaže kako se vlč. Sudac nije slučajno našao baš u Novalji uz koju se povezuje nekoliko fenomena o kojima se širi narodna predaja, a koje su proučavali i naši znanstvenici. Nedaleko od Novalje, na vrhu Velo tusto čelo, prirodnije fenomen - golemi megalitski otisak u kamenu poznat kao »Paški trokut«. Također, stoljetna legenda kaže da je u maloj novaljskoj crikvici Gospe od Luzara 1534. proplakala Gospa na slici, a o toj se pojavi mogu naći i izvješća u Rapskom arhivu.
I prije pojave stigmi, Novaljci su vlč. Sudca smatrali osobitim svećenikom i nazivali ga Božjim čovjekom. Govorili su da se Novalja potpuno promijenila njegovim dolaskom, a mnoge je mlade spasio od droge. Nakon pojave stigmi i velikog medijskog interesa za mladog kapelana, vlč. Sudac premješten je na otok Lošinj. Novaljci su se pitali: »Zašto su nam ga uzeli?«
Čakavski pjesnik Palčić Caskin organizirao je potom potpisivanje niza peticija za povratak vlč. Sudca u Novalju - papama Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., kardinalu Bozaniću te drugim crkvenim i svjetovnim velikodostojnicima.
Ova knjiga dirljivo je svjedočanstvo naroda Novalje o povezanosti s jednim posebnim čovjekom, osobno autorovo svjedočanstvo o izlječenju molitvom, polemički zapis o tome zašto i kako crkvene i svjetovne vlasti donose određene odluke. Ona je dokument vremena, iskaz očevidaca, lirski zapis pisan čakavskim narječjem i jezikom puka o svećeniku-karizmatiku i svemu što on znači malim ljudima.