Ova knjiga razmatra kroz više poglavlja, veliko djelo
Vlaha Bukovca (1855-1922) iz perspektive post-moderne, istražuje zakonitosti
njegova formiranja i analogno tomu nastajanja njegov djela; ispituje njegov rast
iz francuske akademske tradicije, istražuje različite izvore i eklektičke
spojeve u njemu, utjecaj domaćih naručitelja, govori o borbi – opreznoj i
polaganoj – za modernizaciju izraza, o postupnoj prevazi portreta i figuralnih grupa (uz
zanemarivanje mrtve prirode i pejzaža) i o golemoj socijalnoj, artističkoj i
nacionalno-prosvjetiteljskoj funkciji njegovih zagrebačkih godina (1893-1898),
i uvodi nas u njegovo vrlo zanimljivo potonje razdoblje u kojemu se ističe – s
najvišom europskom legitimacijom – nekoliko uzbudljivih simbolističkih djela. Tu
je, dakako, i Ljetopis (s pregledom njegovih bitnih životnih datuma), s 115 kolor
reprodukcija njegovih djela i 16 fotografija.