Glavni
dio ove knjige nastao je ponajprije na temelju istraživanja beogradskih arhiva,
najviše Arhiva Josipa Broza Tita
koji je od ljeta 2009. smješten u Arhivu Jugoslavije, kao i arhivskih
dokumenata Predsjedništva SFRJ te CK SKJ koji se također čuvaju u spomenutom
arhivu. Titov arhiv sastoji se od dva fonda: Kancelarije maršala Jugoslavije (obuhvaća
razdoblje od 1943. do 1953. u 186 arhivskih kutija) i Kabineta predsednika
Republike (od početka 1953., kad je Tito prvi put izabran za jugoslavenskog
predsjednika, pa do njegove smrti 1980. godine, u 2432 kutije). U ovom drugom
fondu nedavno je konačno sređen i otvoren za istraživanje i Titov Lični fond
(16 kutija), u kojemu je njegova osobna korespondencija, primjerice pisma Miroslava
Krleže koja su u ovoj knjizi. No svakako je najvrjednije otkriće Titova dnevnika,
koji je on vodio potkraj 1950. i početkom 1951. godine.
Knjiga
se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu
je, nakon uvoda, 12 poglavlja: Boljševik, Protiv Katoličke crkve, Između Istoka
i Zapada, Gospodarstvo, Nesvrstani, Studentski bunt 1968., Sječa Hrvata,
Bugojanska skupina, Na putu oko svijeta, Lovac, Jovanka i Miroslav Krleža.
Ona obrađuju neke od najvažnijih aspekata Titova života i rada, i to najviše na
temelju arhivskih dokumenata, a onda i uz konzultacije s dosad objavljenom literaturom,
posebno onom memoarskom. Zato prvi dio i nosi naziv „Najnoviji prilozi“, kao
što je i cijeloj knjizi podnaslov „Najnoviji prilozi za biografiju Josipa
Broza“. Jer knjiga ne zaokružuje sve aspekte Titove biografije, niti obuhvaća
sva zbivanja. To joj nije namjera. U ovom je trenutku to i nemoguće jer je još
previše dokumenata koji s vremenskim odmakom postaju dostupni i koje tek treba
iščitati. Cilj joj je javnosti i povijesnoj struci, ali i ne samo njoj,
iznijeti nove materijale koji će poslužiti za daljnju analizu Titova lika i
djela.
U
drugom dijelu tri su analize na posve određene teme. Tu je dosad najopsežnija analiza Titove odgovornosti za masovne zločine
nakon Drugoga svjetskog rata, zatim i te kako zanimljiva prva stručna analiza o
tome što je o Titu mislio i pisao pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te
prvi pokušaj znanstvene sinteze o tome što je Titova ostavština danas. Te
su priloge napisali povjesničari s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Vladimir
Geiger, dr. sc. Nikica Barić i dr. sc. Mario Jareb. U istom poglavlju još su
dva i više nego zanimljiva teksta. Prvi je o
Titu i arapsko-islamskom svijetu Hassana Haidara Diaba, koji otkriva dosad
posve nepoznate detalje iz tog dijela Titova djelovanja, a drugi iz pera
Sergeja Županića donosi presjek
najnovijih nama nepoznatih dokumenata koje je posljednjih godina objavilo
američko Državno tajništvo iz vremena američkih predsjednika Kennedyja,
Johnsona, Nixona i Forda.
U
trećem dijelu pet je vrlo zanimljivih razgovora
s osobama koje su ili bile u izravnom doticaju s Titom ili analiziraju neke
njegove aspekte djelovanja. To su vrhunski
pravni stručnjak Mirjan Damaška, bivši jugoslavenski savezni sekretar za
vanjske poslove Mirko Tepavac, odvjetnica Saddama Husseina Bushra Al Khalil, američki
politolog Gordon Bardoš i hrvatska glazbena diva Tereza Kesovija.
Predgovor
je napisao dr. sc. Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, a pogovor beogradski
publicist i novinar Pero Simić.
Knjiga
je obogaćena vrhunskim fotografijama. Riječ
je o originalnim fotografijama iz Titove fototeke koja se danas čuva u beogradskom
Muzeju istorije Jugoslavije. Ona obuhvaća oko 15.000 fotografija koje prate
Tita od 1948. do 1980. godine u Jugoslaviji i svijetu, privatno i službeno, a za ovu knjigu odabrano je oko 150 fotografija.