U knjizi je
autentično predočeno 250 dokumenata prvog reda koji bez strasti, iz prve ruke,
rasvjetljuju neke od najvažnijih preostalih misterija i kontroverzi vezanih za
Tita i njegovo doba. U pravilu je riječ o povjerljivim i strogo povjerljivim
izvorima, a neki od njih nose i oznaku državna tajna i vojna tajna. Ova opsežna
i autentična arhivska hrestomatija omogućiti će ne samo izravan osobni
činjenični uvid u godine koje su „pojeli skakavci”, već i dublje upoznavanje
naše produžene prošlosti koja može ostati iza nas jedino ako je što bolje
upoznamo. U knjizi su ukoričeni najzanimljiviji nepoznati i manje poznati
dokumenti iz svih faza Titova života. Tu su najprije malo poznati dokumenti o
školovanju Josipa Broza, njegovoj prvoj ženidbi u Rusiji i dramatično, dosad
nepoznato pismo koje mu je uputila njegova prva supruga Pelagija Belousova. Čitateljima
se stavlja na uvid niz povjerljivih i strogo povjerljivih dokumenata, koji
rasvjetljuju najmisterioznije doba Titova života, njegove skrivene moskovske
godine, od 1935. do 1938. godine. Uz ostale nepoznate dokumente, prvi se put
objavljuje i zapisnik sa sastanka Titova neformalnog „privremenog rukovodstva
za tekuća pitanja u KPJ dok naše pitanje ne bude riješeno u Kominterni”,
održanog ožujka 1939. u Bohinjskoj Bistrici, kada su iz KPJ isključeni svi
jugoslavenski komunisti koji su dotad bili strijeljani i svi koji su „gore”, u
SSSR-u, u zatvorima čekali svoje montirane procese i smrtne presude. Objavljuje
se kolekcija reprezentativnih, uglavnom nepoznatih dokumenata iz Drugog
svjetskog rata. Tu je i jedan detaljni, iznimno zanimljiv izvještaj Titove
tajne policije, OZN-e, o stanju u njegovoj vojsci, zatim drugi dokument koji
govori o tome da je OZN-a bila starija od zakona, pa o poslijeratnim
previranjima, Titovim i Kardeljevim vezama s tajnim sovjetskim službama i
zakulisnim pripremama procesa Draži Mihailoviću. Uz ostalo, tu je i dokument
koji pokazuje da je Titova vlast i pet mjeseci poslije njegova razlaza sa Staljinom
kopirala sovjetska iskustva u primijenjenoj umjetnosti. Knjiga nudi
najzanimljivije dokumente o formiranju Pokreta nesvrstanih i njegovu
raslojavanju, ali
i brojne dokumente o
Titovim plaćama i povišicama, o visini njegovih deviznih dnevnica za brojna
putovanja u inozemstvo i dječjim doplacima koje je primao ne samo za sina
Aleksandra – Mišu, nego i za dvoje unučadi, Josipa i Zlaticu, za koje je djed
više od 15 godina primao dječje doplatke pokraj njihova živog oca, Titovog sina
Žarka. Slijede dokumenti o studentskim demonstracijama 1968., o borbi između
Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića za Titova nasljednika i o odbacivanju
zahtjeva da se autonomnim pokrajinama da pravo na samoopredjeljenje. Među
mnoštvom novih činjenica tu je i dokument o tome kako je republički sekretar za
unutrašnje poslove Srbije za Titove potrebe uhodio srpsko rukovodstvo. Premijerno
se objavljuju dokumenti o Titovoj neuspješnoj nominaciji za Nobelovu nagradu za
mir, podaci kako je JNA gubila povjerenje Slovenaca i Hrvata, ali i o
privilegijama i zloupotrebama saveznih funkcionara. Tu su dokumenti o tome da
se 65 posto ratnog sastava JNA 1972. nalazilo „na privremenom radu u inostranstvu”,
a da je Jugoslavija bila tako ustrojena da je za prijevoz jednog običnog bagera
od Bora do Trbovlja bilo potrebno 30 dana i šest dozvola prometnih poduzeća
Srbije, Hrvatske i Slovenije. Knjiga govori o tome kako Titovi ratni veterani
okreću leđa svom vrhovnom komandantu, kako je tisuću umirovljenih starješina
JNA napustilo Titovu partiju, kako je Tito za putovanja u inozemstvo primao „dnevnice
prve vrste uvećane za 200%”. Tu je povjerljiv izvještaj o tome kako je
Jugoslavija 1976. dostignula onaj stupanj ekonomske ovisnosti o SSSR-u koji je
imala prije Titova odvajanja od Staljina, tu su dokumenti o tajnoj odluci
Saveznog izvršnog vijeća o korumpiranju stranaca za dobivanje poslova za
jugoslavenska poduzeća u inozemstvu, a tu je i Titova izjava kako je
„Jugoslavija ekonomski i kako god hoćeš najstabilnija država u Europi”. Čitatelji
će u knjizi naći i dokument o tome da cjelokupni izvoz jugoslavenske privrede,
pri kraju Titove vladavine, nije mogao pokriti ni dvije trećine troškova uvoza
repromaterijala za njezinu tekuću reprodukciju, da su poduzeća s gubicima imala
veće plaće od onih koja su poslovala pozitivno, a da trećina tzv. osnovnih
organizacija udruženog rada nije bila u stanju osigurati ni najminimalniju
reprodukciju. Tu je i Titova interna izjava da „naša zemlja ide u pravcu velike
budućnosti”, kao i strogo povjerljiva informacija o tome kako Jugoslavija ima
poremećene odnose s većinom svojih susjeda. Pri kraju knjige dokumenti su koji
govore o tome da je 1979. u SFRJ zavladala „apsolutna stagnacija”, da je zemlja
„na ivici bankrotstva”, da ona „rasprodaje svoju supstancu”. A tu je i nekoliko
dokumenata najvećeg stupnja povjerljivosti koji govore o tome kako je 1980. i
1981. nekoliko puta provaljena najveća tajna Titove Jugoslavije, tajna državna
šifra njezine obrane od eventualne ratne opasnosti. U prilozima knjige, prvi
put se u Hrvatskoj objavljuje u cijelosti Titov tajni dnevnik, koji je on vodio
u najvažnijem razdoblju svoje vladavine, potkraj 1950. i početkom 1951. godine,
kad je odlaskom od Staljina omogućio Amerikancima da ostvare prvu pobjedu u
hladnom ratu protiv „željezne zavese”.