Ključnim djelom Ivane Brlić-Mažuranić kritičari smatraju zbirku pripovijedaka “Priče iz davnine”, prvi puta objavljenu 1916. godine, potom 1920., a treće izdanje 1926. godine dopunjeno je i prošireno.
I baš zato što su “Priče iz davnine” njezino najljepše i najuspjelije prozno djelo, u kojem je sublimirano i njeno materinsko iskustvo, toplina, profinjena ženska osjećajnost, poznavanje dječje psihe i slavenske mitologije, prva knjiga njenih sabranih djela baš su bajke iz tog remek-djela hrvatske književnosti – Sunce djever i Neva Nevičica te Jagor.
Sunce djever i Neva Nevičica nježna je i suptilna bajka o snazi iskrene ljubavi. Takva bezrezervna, duboka ljubav izdržava sve kušnje i traje zauvijek. Neva Nevičica, iskrena i nevina djevojka iz naroda, odriče se uime ljubavi svega – i roditelja i svjetovnih probitaka. I bi nagrađena!
Jagor je bajka koju je autorica dopisala i pridodala “Pričama iz davnine” u trećem, dopunjenom izdanju. Priča je to o dječačiću koji je, ostavši bez majke, trpio maćehinu zloću i očev nemar.
A jedino kome se mogao prikloniti i tko mu je pomagao bijahu mala nestvarna bića i životinje.