Knjiga I:
Postanak i Izlazak, koji se ovdje tematiziraju,nude prizore za koje su
se zanimali umjetnici svih razdoblja. Od svevremenskih događanja iz
Postanka, poput stvaranja Adama(trenutka koji je Michelangelo učinio
besmrtnim u Sikstinskoj kapeli) ili progona iz raja(slike kojom je
Masaccio najavio firentinski humanizam), do uspona i padova židovskog
naroda u Izlasku, sa slavnim prizorima prelaska preko Crvenog mora ili
predaje Deset Božjih zapovijedi Mojsiju.
Knjiga II:
Drugi dio Petoknjižja, s Levitskim zakonikom, Knjigom brojeva i
Ponovljenim zakonom, predstavlja niz propisa popraćenih uzoritim
primjerima iz života. Mojsije, prorok i vođa židovskog naroda, glavni je
protagonist epizoda koje su uprizorili brojni slikari. Povijesne
knjige(Jošua, Suci i Knjiga o Ruti) nastavljaju priču o židovskome
narodu, a najpoznatija epizoda iz njih vjerojatno je ona o Samsonu i
Dalili.
Knjiga III:
Povijesne knjige koje se ovdje predstavljaju - Prva knjiga o Samuelu,
Druga knjiga o Samuelu, Prva knjiga o Kraljevima, Druga knjiga o
Kraljevima - uvode neobične likove poput Ilije, poznatog po čudesnim
gestama kao što je na primjer umnožavanje kruha, ili Davida(dovoljno je
sjetiti se Caravaggiova uprizorenja Davidova susreta s Golijatom ili pak
onoga s Bat-Šebom koji je potaknuo mnoge slikare da probude svoju
senzualnu stranu).
Knjiga IV:
Predstavljamo zadnji dio Povijesnih knjiga i dio Ljetopisa, do Knjiga o
Makabejcima. Ljetopisi zajedno s Ezrom i Nehmijom obuhvaćaju čitavu
povijest izraelskog naroda, od postanka do reforme nakon babilonskog
progonstva, ukljućujući čitavu plejadu likova, od Davida do Salomona, i
pripovijest o događajima poput gradnje jeruzalemskog hrama.
Od poučnih pripovijesti o Tobiji, preko one o Juditi i Holofernu, do one o Esteri i one o Makabejcima.
Knjiga V:
Pjesničke i mudrosne knjige nude tekst kojime bi se pojedinca trebalo
poučiti o smislenome dnevnom životu. Od priče o strpljivome Jobu, kojega
je Bog stvorio na kušnju i koji je nadahnuo slikarstvo Williama Blakea,
prelazi se na psalme i poslovice kojima je protkana čitava zapadna
figurativna kultura.
Knjiga VI:
Drugi dio Pjesničkih i mudrosnih knjiga započinje Propovjednikom,
knjigom o krhkosti i svrsi života, ali i vanitasu, taštini koja se u
umjetnosti zrcali u slikama mrtve prirode kojima dominira motiv
prolaznosti zemaljskog života. Ton se mijenja Pjesmom nad pjesmama,
ciklusom ljubavne poezije, da bi se potom prešlo na Knjigu Mudrosti,
koja je poslužila kao nadahnuće brojnim alegorijskim prikazima u
umjetnosti, i završilo Knjigom Sirahovom koja pak obiluje praktičnim
savjetima za život.
Knjiga VII:
Proročke knjige započinju Izaijom, kojega je Rafael ovjekovječio freskom
u Rimu, potom slijede Jeremija, slavni prorok koji je živio u vrijeme
vladavine Babilonaca, pa Tužaljke, te na kraju Baruh koji se bavi temom
pokajnika.
Knjiga VIII:
Drugi dio Proročkih knjiga, od Ezekiela i Daniela do svih ostalih
"manjih" proroka(Hošee, Joela, Amosa, Obadije i mnogih drugih). Ezekiel,
duhovni vođa svoga naroda, nadahnuo je brojne velike slikare, a među
njima se možda najviše ističe Rafael. Daniela je pak ovjekovječio
Michelangelo u Siktiskoj kapeli. Njegova knjiga obiluje mnogim
zanimljivim epizodama, a najprisutnija u slikarstvu vjerojatno je ona o
Suzani i starcima.
Knjiga IX:
Prikaz evanđelja započinjemo Evanđeljem po Mateju i po Marku. Spojimo li
ih još s Evanđeljem po Luki, dobivamo prilično detaljnu sliku Kristova
života. U njemu se obrađuju brojne teme, od propovijedi sv. Ivana
Krstitelja do brojnih raspeća. Evanđelje po Mateju osobito je
usredotočeno na rođenje Kristovo, jednu od najzastupljenijih tema u
zapadnoj umjetnosti. Sjetimo se samo Caravaggiova prikaza Mateja s
anđelom koji se spušta s neba kako bi mu prenio Božju poruku.
Knjiga X:
Evanđelje po Luki predstavlja teme koje se obrađuju i u Evanđelju po
Mateju ili Marku, kao što su rođenje Kristovo, čudesni ribolov ili
večera u Emausu, a u Evanđelju po Ivanu nude se neke nove epizode poput
svadbe u Kani Galilejskoj, u kojoj Isus vodu pretvori u vino (a što je
sjajno prikazao Giotto u kapeli Scrovegni), susreta Isusa sa
Samarićankom na bunaru ili epizode znane pod imenom Ecce homo, koje su
sve redom nadahnule brojne umjetnike.
Knjiga XI:
Djela apostolska na neki su način nastavak evanđelja jer su
usredotočena na događaje poput širenja kršćanstva i vijesti o Isusu
Kristu i sadrže priče o apostolima kao vjesnicima Kristova Evanđelja
koje pokreće i ispunjava snagom Duh Sveti i one o prvim mučenicima. Sve
su one iznjedrile vrlo zastupljene teme u umjetnosti. Slijede Poslanice
sv. Pavla.
Knjiga XII:
Riječ je od drugome dijelu Poslanica sv. Pavla u kojem se pojavljuju
univerzalne teme iz kršćanske ikonografije poput spasenja ili
posljednjeg suda. Posljednji sud nadahnjuje umjetnike još od srednjega
vijeka, a osobito se ističe njegovo uprizorenje Luce Signorellija koje
se nalazi u katedrali u Orvietu.
Otkrivenje, česta tema flamanskih slikara, poznato je po svojoj složenoj simbolici.