Komplet sadrži 6 knjiga: Vlaho Bukovac, Ignjat Job, Leo Junek, Miroslav Kraljević, Marino Tartaglia i Josip Račić
Vlaho Bukovac (1855 -1922)
"Knjiga razmatra kroz više poglavlja, veliko djelo
Vlaha Bukovca (1855-1922) iz perspektive post-moderne, istražuje zakonitosti
njegova formiranja i analogno tomu nastajanja njegov djela; ispituje njegov rast
iz francuske akademske tradicije, istražuje različite izvore i eklektičke
spojeve u njemu, utjecaj domaćih naručitelja, govori o borbi – opreznoj i
polaganoj – za modernizaciju izraza, o postupnoj prevazi portreta i figuralnih grupa (uz
zanemarivanje mrtve prirode i pejzaža) i o golemoj socijalnoj, artističkoj i
nacionalno-prosvjetiteljskoj funkciji njegovih zagrebačkih godina (1893-1898),
i uvodi nas u njegovo vrlo zanimljivo potonje razdoblje u kojemu se ističe – s
najvišom europskom legitimacijom – nekoliko uzbudljivih simbolističkih djela. Tu
je, dakako, i Ljetopis (s pregledom njegovih bitnih životnih datuma), s 115 kolor
reprodukcija njegovih djela i 16 fotografija."
Ignjat Job (1895 - 1936)
-Za mnoge je slikar krčmi, konoba i crnog vina. Struka
za njega tvrdi da je jedini pravi hrvatski predstavnik kolorističkog
ekspresionizma."
Leo Junek (1899 - 1993)
- "Ako postoji čovjek koji je slikarstvo živio poput religije, onda je
to Leo Junek – zapisao je svojedobno slavni Jean Bazaine.
Zagrebački đak i pariški umjetnik koji je sudbinski mijenjao jezik slike utječući na generacije hrvatskih i francuskih slikara."
Miroslav Kraljević (1885 - 1913)
- "Slikar kojeg je već A.G. Matoš uveo među prvake hrvatske moderne
ovdje je predstavljen u priči o svom životu i djelu te gotovo svim
bitnim radovime. Korice knjige krasi njegov poznati Autoportet s psom
iz 1910. godine, a vrijedi zabilježiti i Kraljevićevu reakciju na
povratak u Zagreb nakon burnih pariških godina.
Kada ga je prijatelj upozorio da Zagreb neće imati razumijevanja za njegovo djelo, Kraljević je odmahujući rukom rekao: - Nema veze! Volim Zagreb."
Marino Tartaglia (1894 - 1984)
U svojiim ranim djelima Tartaglia, slika pod snažnim utjecajem postsezanističkog
slikarstva, što je uostalom i bila moda tog vremena, pred kraj je plošnim
rasporedom kromatskih masa došao gotovo do potpune apstrakcije - do samog ruba
figurativnog slikarstva. U postimpresionističkom duhu naslikao je; Marjan kroz
masline (1920.), u istom duhu su nastale i slike iz bečkog perioda, brojne mrtve
prirode, Češljanje (1924.) a takve su i one iz života u Parizu; Mali lukobran
(1927.), Pejsaž (1928.). Tartaglia je osobito impesivno slikao sam sebe,
autoportreti su postali njegov zaštitni znak, od onog ekspresionističkog iz
1917. godine, do onih iz gotovo apstraktnih iz 1960-ih.
Josip Račić (1885 -1908)
- Učio
je litografski zanat u Zagrebu, a 1904. godine otišao je u Beč pa u
München, gdje upisuje crtačku školu u kojoj s Hermanom, Becičem i
Kraljevićem čini zasebnu grupu nazvanu "Die kroatische Schule". Godine
1908. otišao je u Pariz i napravio seriju akvarela s motivima pariških
mostova, avenija i parkova. Nađen je ustrijeljen u svojoj hotelskoj
sobi. Ubraja se među utemeljitelje hrvatske moderne. Tajanstvena
smrt pobudila je zanimanje javnosti. Apsurdnost je tim veća što mu je,
nakon položena prijemnoga ispita i upisa na Akademiju likovnih
umjetnosti, odbijen zahtjev za stipendiju, a cijeli svoj umjetnički
opus Račić je stvorio u teškim uvjetima, zapravo kao student. I tako
mlad postao je velikanom hrvatske moderne. Posebna značajka njegova
slikarstva je posvjetljivanje tamnih prostranstava ljudske duševnosti."