U književnom radu Ivane Brlić-Mažuranić prijeloman je bio roman za djecu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, objavljen 1913. godine. Tijek vremena, eto već gotovo devet desetljeća, nije utjecao na popularnost te priče, koju i današnji mališani rado i sa zadovoljstvom čitaju.
Lik šegrta Hlapića, koji u svijet odlazi zbog nepravedna, gruba i zločesta majstora Mrkonje, sinonim je i danas za vrijedna, samostalna i nadasve dobra, okretna i snalažljiva dečaka, koji uvijek zna raspoznati dobro od zla te pomaže ljudima. Nakon burnih događaja, na kraju se, kao što i priliči svakoj dječjoj pripovijesti, sve rasplete sretno i veselo.
Ivana Brlić-Mažuranić Hlapića je osmislila i napisala, uostalom kao i većinu svojih dijela, za života u Slavonskom Brodu.
Njen unuk prof. Vuk Milčić, vlasnik obiteljskog ljetnikovca Brlićevac, svojedobno je ispričao kako je djelo nastalo:
“Evo ovdje, pod ovom strehom Brlićevca, jednog je olujnog dana moja baka Ivana Brlić-Mažuranić spazila bucmasta dječačića, veselih nasmijanih očiju, kako pored drvenog bureta traži svoju mačkicu.
U tom se trenutku pojavio mrk jedan čovjek, koji je odmah zavikao na dječaka i počeo ga grditi što je ušao na naš posjed. Baka je znala da je susjed remenar i opančar, a dječačić veselih očiju njegov šegrt. Tako je nastala priča o šegrtu Hlapiću i majstoru Mrkonji.”